Nakon višesatnog razgovora  s novostečenim prijateljima (ostvarenih u tri videopoziva), naši učenici odlučili su, čuvši o sustavu obrazovanja i načinu rada u školama na Tajvanu, istaknuti prednosti školovanja u hrvatskim školama, ali i ono što im se svidjelo u obrazovnom radu kod Tajvanaca, što bi i sami rado uveli u naš obrazovni sustav.
Kao prednosti u hrvatskim školama naveli su sljedeće: besplatno školovanje, više slobodnog vremena,  nošenje i uporaba mobitela u školama, zaposlene spremačice u školama, blok sati u nastavi, opremljenost učionica klima opremom, besplatna Wi-Fi mreža,  školska sportska dvorana, odlazak na jednodnevne izlete/ekskurzije, korektni nastavnici, veliki izbor dodatnih predmeta/izvannastavnih aktivnosti, mogućnost besplatne kuhinje, povoljna cijena školske kuhinje, čistačice imaju strojeve za čišćenje, besplatna dopunska i dodatna nastava (naime, na Tajvanu, učenici plaćaju dodatne sate učitelju), više praznika (osobito ljetnih).
Kako ni kod nas nije sve idealno, negativne strane obrazovanja u hrvatskim školama po mišljenju naših učenika su: previše predmeta u jednom danu, kratki odmori između nastavnih sati , pohađanje nastave u dvije smjene, kao i to da se dopuštena sloboda zloupotrebljava (npr. putem mobitela – bullying).
Istaknuli su i ono što im se svidjelo u tajvanskim školama: školska hrana i kuhinja koja je bolje opremljena, mogućnost spavanja u školi, manje nastavnih predmeta  (ukupno 7), školski okoliš lijepo uređen, satovi traju 40 minuta, a odmori između sati 10 minuta, škola lijepo uređena – ukrašena dječjim radovima, nema nasilja - bullyinga.
Ono što se našim učenicima ipak nije svidjelo u tamošnjim školama: cjelodnevni boravak u školi, nemogućnost nošenja mobitela u školu, plaćanje dodatne nastavne obuke (cram school), neposjedovanje klima uređaja u školi.
Također, istaknuli su još naši učenici i nošenje školskih uniformi  i  veću slobodu i ulogu nastavnika u školi, opušteniji rad/atmosferu te prijateljski odnos između učenika i nastavnika, ali su im mišljenja bila podijeljena jesu li to ipak prednosti ili nedostatci tamošnjeg obrazovanja.
S obzirom na gore navedeno, naši učenici iznijeli su i neke prijedloge za našu školu: uključenost učenika u čišćenje škole/okoliša, više učeničkih radova/izložbi po školi, strožija pravila vezano uz TZK opremu i/ ili obuću za školu, uvođenje malog odmora u trajanju od 10 minuta (kao na Tajvanu).
Djeca s Tajvana bila su ugodno iznenađena kad su primili našu pošiljku sa slatkišima te su snimili kratki video u kojem otvaraju  dobiveni „slatki“ paket.

Također, u znak zahvale i sklopljenog prijateljstva odlučili su uzvratiti istom mjerom te i našim učenicima poslati mali slatki paket svojih proizvoda.

Ovo neobično i korisno, ali, sasvim sigurno na obostrano zadovoljstvo, sklopljeno online prijateljstvo između dviju potpuno različitih kultura, završit ćemo mudrom izrekom: „Prijatelji bi trebali biti poput dragocjenih knjiga, rijetki i osobno izabrani.“   (C.J. Langenhoven).

Za web pripremili: Novinarska skupina

Voditeljica: Sanela Jurić, prof.

Fotografije: Kristina Abramović, prof.