Polazak djece u prvi razred

Polazak djeteta u školu jedan je od najvažnijih trenutaka u životu svakog djeteta.

Tekst: Slavica Ordanić – Janošević, pedagoginja

Prvi susret sa školom

Već kod prvog ulaska u školu, pozdravljanja s roditeljima i  prelaskom u učionicu možemo primijetiti vrlo različita ponašanja djece: neka ulaze nasmijana, radosna, neka izgledaju radoznalo, puna očekivanja, neka su zbunjena, neka djeca izgledaju ravnodušno.  Kod neke djece opažamo i strah, i odbojnost, ima tu i suza, poneko dijete se grčevito drži roditelja i odbija ući.

Je li dijete spremno za školu?

  • Može se ukratko reći: ako se može koncentrirati (usredotočiti) na priču ili na samostalan rad (na primjer crtanje) i odgoditi vlastite želje – to su dobri preduvjeti za školovanje.
  • Ako dijete može ispričati maštovitu priču, točno prepričati priču – to su također dobri preduvjeti za školovanje.
  • Nije nužno da zna čitati i pisati – ako je dovoljno spremno, savladat će to u prvom razredu.

Što trebaju učiniti roditelji?

  • Potražite pomoć ako dijete ima dugotrajne poteškoće u koncentraciji i praćenju nastave. Kod neke djece one nestaju, dok se kod druge radi o teškoćama koncentracije s ili bez hiperaktivnosti.
  • Neka djeca imaju velike poteškoće sa savladavanjem slova – ponekad se radi o poteškoćama čitanja i pisanja pa je potrebna logopedska pomoć.
    Kod svih je poteškoća bitno da roditelj postupa sabrano i ne optužuje dijete upravo kad ono treba puno podrške i razumijevanja.
  • Stvarati realan pogled na djetetove sposobnosti – nitko ne može u svim aktivnostima postizati dobre rezultate.
  • Prihvatiti dijete takvo kakvo jest – ne pokušavati preko djeteta ostvarivati svoje želje i ambicije. Ako u obitelji ima i starije djece, ne tražiti od djeteta da ih, ni u čemu, dostigne, ako su njegovi talenti drugačiji, niti tražiti da «nadmaši» braću i sestre
  • Naučiti gledati stvari očima djeteta – nešto što smatramo «sitnicom»: svađa s prijateljem, nesnalaženje u razredu ili drugo, može biti doživljaj koji je njemu emocionalno najbitniji.
  • Sudjelovati u školskom životu djeteta – dolaskom u školu, sudjelovanjem u radu škole, slušanjem onoga što dijete govori o doživljajima u školi.
  • Surađivati s učiteljem / učiteljicom – učitelji i roditelji trebaju biti suradnici, zajednički ostvarivati obrazovne i odgojne zadatke.

Zadaće

  • Kada djeca počnu pisati zadaće, mnogi se roditelji vide u ulozi pomagača i kontrolora. To nije nužno – sama su djeca u osnovi odgovorna za svoje zadaće. U prvom razredu djeca trebaju potporu, ali ne takvu u kojoj će roditelji preuzeti rad.
  • Ako je moguće, pratite dijete kod zadataka čitanja kod kuće jer mu je potreban slušatelj.
  • Posvetite se djetetu, podržite i pohvalite napor – to će ga motivirati.
  • Nakon nekog vremena prvačići mogu sami raditi zadaće – budite u blizini ako žele postaviti pitanja.
  • Ponudite da ćete pogledati zadaću – mnoga djeca se tom raduju i mogu opuštenija očekivati sljedeći školski dan.
  • Domaći rad ne bi trebao trajati duže od pola sata.
  • Pripazite da se dijete po dolasku iz škole odmori.

Čitanje

  • Potičite čitanje!  Za poticanje čitanja važna su  ova obilježja života u roditeljskom domu:
  • pažnja i vrijednost koju odrasli pridaju pismenosti i kulturi
  • vrijeme koje odrasli kao modeli provode u čitanju
  • mnoštvo materijala za čitanje u kući
  • mnoštvo aktivnosti i igara u kojima su osnova govorni i pisani jezik
  • pristupačnost materijala za čitanje djetetu

Što trebaju učiniti učitelji?

  • Roditelje koji sami ne dolaze u školu nazvati, pozvati pismeno – zamoliti da dođu.
  • Kod djece uočiti ono što je dobro, pozitivno, u čemu su uspješna i o tomu također obavještavati roditelje pa i kad je potrebno govoriti o onome što ne mogu, reći i ono što mogu, što je pozitivno.
  • Uključiti roditelje u pripremanje i održavanje razrednih proslava, priredbi, izleta…
  • Uspostaviti komunikaciju s roditeljima što prije, na samom početku školske godine.
  • Upoznati se s obitelji svakoga učenika.
  • Održavati komunikaciju tijekom cijele godine – roditeljskim sastancima, informacijama, telefonskim razgovorima, neformalnim kontaktima, pismima…
  • Uključiti roditelje što više u rad odjela – zajedničkim radionicama za djecu i roditelje, predstavljanjem roditelja i njihovih zanimanja – oni također mogu djecu podučiti.

Dragi roditelji, poštujte djetetove potrebe, mogućnosti, želje i interese i ostavite mu dovoljno vremena za igru i odmor.

Skip to content