tekst: Zdenka Španić-Kekez, prof. defektolog-logoped
Kada je dijete spremno za učenje čitanja i pisanja
Dijete ne mora doći u školu sa znanjem čitanja i pisanja. Čitanje je vrlo složena psihofiziološka aktivnost. To je prevođenje pismenih znakova u govorne. Usvajanje vještine čitanja odvija se postupno. Uz zrelost niza funkcija potrebnih za usvajanje čitanja dijete mora biti i motivirano za učenje čitanja i pisanja. Da bi proces učenja čitanja bio uspješan, dijete mora razviti neke sposobnosti i svladati određene vještine:
- do određenog stupnja trebao bi poznavati govorni jezik (kako bi shvatio poruku teksta)
- treba znati (prepoznati, „čuti“) početni glas u riječ, završni glas u riječi, rastavljati riječi na slogove i glasove (glasovna analiza) i sastavljati glasove i slogove u riječ (glasovna sinteza)
- treba naučiti vezu između slova i glasova (u tome pomaže slovarica)
- treba svladati orijentaciju u prostoru ( lijevo-desno na vlastitom tijelu i u prostoru)
- poznavati odnos gore-dolje i praćenje niza slijeva nadesno
- naučiti da je pisana riječ znak za izgovorenu i da ima isto značenje
- treba razumjeti pisanu poruku
- potrebna je određena razina intelektualnog razvoja za usvajanje vještina čitanja i pisanja
- te ispravan „čist“ izgovor- artikulacija glasova
Da bi se proces čitanja i pisanja odvijao uspješno, najznačajnija je sposobnost glasovne analize i sinteze: rastavljanje riječi na glasove, prepoznavanje početnog i završnog glasa u riječi. Kod dijela učenika u prvom razredu upravo se javljaju teškoće u početnom čitanju, a očituju se nemogućnošću sastavljanja zadanih riječi u slovarici, rastavljanja riječi na glasove kako bi se mogle napisati. Ove teškoće najčešće nisu ni u kakvoj vezi s intelektualnim statusom djeteta. Kontinuiranim vježbanjem i u školi i kod kuće nedostaci se postupno svladavaju.
Dijete bi trebalo uživati u čitanju, a ne da čitanje doživljava kao dosadu i napor. Kako to postići?
U predškolsko doba dijete se treba što više susretati sa slikovnicama, ali prikladnim za svoju dob. Slikovnice koje imaju puno teksta bi trebalo izbjegavati. Roditelji ne moraju niti čitati tekst već smisliti priču koju prikazuje slika.
Igra brojalica, učenje pjesmica s rimom , igra „na slovo na slovo“( „kaladont“ ne sumnjam da niste nikada čuli za ovu igru) sve su to korisne aktivnosti koje pomažu u razvoju predčitačkih vještina. Nekada su bake bile prve koje su svoje unučiće naučile prve pjesmice s rimom (Tašun, tašun tanana…. Pokraj peći maca prela….)
Da bi dijete uzelo knjigu (slikovnicu) u ruku mora vidjeti i roditelje da ponekad čitaju. Odvojite vrijeme za svoje dijete i prije spavanja mu ponešto pročitajte ili neka vam dijete samo pročita, a vi ga saslušajte. Nakon pročitane priče, porazgovarajte o pročitanome upućujući djetetu pitanja.
