Osnovna škola "Mato Lovrak" Nova Gradiška

Terenska nastava u Vukovaru učenicima 8. razreda bit će zasigurno dugotrajna, poučna i dirljiva uspomena. Nakon povratka iznijeli su nam svoje dojmove o Gradu Heroju – pročitajte u nastavku.

„Dana 6. i 7. listopada osmi razredi iz pet škola u Slavoniji, uključujući i našu školu, krenuli su na dvodnevnu terensku nastavu u Vukovar. Obišli smo Muzej Vučedolske kulture, Gradski muzej u Vukovaru, Bolnicu, Centralno groblje i mnoge druge znamenitosti grada. Najviše me je rastužio prostor bolnice u kojoj smo gledali kratak film o Domovinskom ratu te o žrtvama koje su završili u bolnici.  Na groblju smo vidjeli koliko je zapravo ljudi smrtno stradalo u Domovinskom ratu. Najviše mi se svidio Muzej Vučedolske kulture u kojem smo spoznali o događanjima prije našeg doba te uvidjeli kako su ljudi tada živjeli. Vidjeli smo i Vodotoranj koji je najviše stradao. Voljela bih da je putovanje duže trajalo, no lijepo smo se zabavili, ponešto i naučili te navijali za naše učenike koji su sudjelovali u kvizu (i osvojili drugo mjesto!)“

Maja Golovrški, 8.c

„Vukovar je u vrijeme Domovinskog rata bio napadnut i razrušen te još do danas nije potpuno obnovljen. Ali, bez obzira na to, jako je lijep grad. Prošetao sam gradom, posjetio grob Blage Zadre, najvećeg vukovarskog heroja. Ostao sam zatečen koliko je heroja svoj život dalo za obranu grada.  Išao sam i na Ovčaru gdje su ubijeni nevini ljudi, a odlazak u vukovarsku bolnicu bio je za mene jako potresan. Ne mogu ni zamisliti kako je bilo u ratu, ali ovo što sam vidio dočaralo mi je jednim dijelom strašne događaje koji su se tada zbivali u herojskom gradu.“

Andrej Milter, 8.d

„Posjet Vukovaru za mene je nezaboravan doživljaj. Spoznavši kako su sve žrtve imale hrabro srce, osjećala sam se ponosno jer sam znala da, zahvaljujući njima, moji bližnji i ja danas bezbrižno hodamo ulicama svoga grada. Trenutak koji me je najviše dirnuo dogodio se u Bolnici. Bilo je to u sobi obloženoj ogledalima, u sredini je stajala svijeća, a glas je izgovarao imena poginulih.“

Petra Oršulić, 8.c

„Putovanje u Vukovar početkom listopada mi se jako svidjelo.  Razumjela sam stvari koje su mi dotada bile prilično nejasne. Na putovanje sam krenula s velikom nervozom jer nisam znala što očekivati. Dotada su mi priče o ratu, koje su mi pričali moji bližnji, bile tek prazne priče.  Znala sam da je bilo jako teško, no nikada u potpunosti nisam razumjela, sve do sada. Na predavanjima sam pozorno slušala branitelje i u njima vidjela ljude koji bi opet sve to prošli za svoju domovinu i obitelj. Ti ljudi su za mene istinski heroji o kojima bi svijet trebao svakodnevno pričati, da se njihova hrabrost i ustrajnost nikada ne zaborave.
Najteže mi je bilo na Ovčari. Slušala sam vodiča kako priča i nisam mogla vjerovati onomu što čujem. Osjećala sam se ljuto, tužno, bijesno, uplašeno... Tamo sam se i rasplakala. Nisam mogla vjerovati da ljudi mogu biti toliki krvnici.
Na neke stvari u svom životu sada gledam drugačije i zahvalna sam što sam imala priliku ovako upoznati Grad Heroj. Za kraj želim reći: Oprostiti, ali nikada zaboraviti!“

Karla Kolić, 8.c

„Povijest grada Vukovara vrlo je opsežna i tužna, a uspomena je mnogo. Mi učenici išli smo na mnoge spomenike gdje su mnogi od nas pustili suzu. U muzejima, koje smo posjetili, saznali smo o prijašnjoj kulturi Vukovaraca.  Saznali smo da su u ratu za grad Vukovar mnogi poginuli i da ih je puno napustilo grad nakon pada Vukovara. U dva dana naučila sam puno o gradu Vukovaru u vrijeme Domovinskog rata, a i vidjela sam mjesta gdje se sve to događalo.“

Anabela Valković, 8.d

„Vukovar je za nas Grad Heroj. Nakon rata Vukovar je bio uništen, izgubili smo mnoge hrvatske branitelje i civile. Grad je simbol Domovinskog rata, borio se za samostalnost Republike Hrvatske. Cijelo vrijeme provedenou herojskom gradu osjećala sam ponos i uzbuđenje u srcu jer sam i ja, makar i na ovakav način, odala počast žrtvama Domovinskog rata koji su svoj život dali za Vukovar.“

Matea Filipović, 8.d

„Kad pomislim na Vukovar, sva se rastužim. Ostala sam zatečena svime što sam vidjela i čula na svom prvom posjetu Vukovaru. Još si ne mogu predočiti da se to događalo samo desetak godina prije moga rođenja! Teško mi je bilo vidjeti groblje s puno mladih lica na spomenicima, a po datumima sam zaključila da su mladi poginuli. Najmlađa žrtva bila je beba od šest mjeseci! Tužno mi je bilo vidjeti polje bijelih križeva, masovno groblje. Najtužniji mi je bio posjet Bolnici koji mi se najviše usjekao u pamćenje. Teško je prihvatiti da je to naša stvarnost.“

Jana Vidović, 8.c

Za  web pripremila: Sanela Jurić, prof.