Osnovna škola "Mato Lovrak" Nova Gradiška

Danas, 18. 11. obilježavamo Dan sjećanja na stradanje i patnju grada Vukovara. 25. obljetnicu stradanja žrtava Vukovara započeli smo u ranim jutarnjim satima postavljanjem plakata i dvaju videozapisa koji su se projicirali u holu škole i bili prikazani u obje smjene. Te su nam sadržaje pripremili učenici „Povjesničari“ pod  mentorstvom nastavnika povijesti Josipa Salopeka. Donosimo i literarne radove naših učenica o Gradu Heroju pod mentorstvom nastavnice hrvatskog jezika Sanele Jurić  koje ste ovaj tjedan mogli poslušati i na Radiju NG, u sklopu akcije „Nova Gradiška za Vukovar“.

Što je za mene Vukovar?

Nedavno mi je otac u razgovoru spomenuo kako je on sa svojom ekipom trebao ići braniti Vukovar. Da mi je to rekao prije mjesec dana, bila bi to za mene samo obična izjava. Odlazak u Vukovar, gdje sam slušala o ratu, mnogo je toga promijenio u meni. Vizija rata u mojoj je glavi postala mnogo jasnija, ratne priče bitnije, život dragocjeniji, a ljubav prema domovini neizmjerno veća. Suosjećala sam s Vukovarom, s njegovim ranama, no najvažnije što sam osjetila bio je ponos. Bila sam ponosna na Hrvate, na Vukovar, na činjenicu da sam rođena  u ovako jakoj zemlji.
Bolnica u Vukovaru me jako pogodila. Čim sam ušla, osjetila sam paniku. Trnci su mi prolazili tijelom.  Sva ta imena odjednom su mi postala važna. Suzdržavala sam suze. Ovčara mi je slomila srce. Puklo je na stotine komadića za svakog muškarca, ženu, dijete koje je tamo poginulo. Suze me više nisu slušale, pustila sam ih da teku. Nisam mogla vjerovati koliki krvnici ljudi mogu biti! A zašto? Zbog komada zemlje? Razočarala sam se u ljudskost. Svaki čovjek, koji je spreman na tako nešto, ne zaslužuje se nazivati čovjekom. I sada se sjećam Vukovara, netom prije 25. obljetnice njegova pada. On je za mene vječni simbol. Simbol borbe i nepravde, ponos naše domovine. No, ponosnija sam na njegove građane, branitelje, sve one koji su svoj život za njega dali. „Grad – to ste vi!“ kaže Siniša Glavašević. Zahvaljujem Bogu što sam dobila priliku upoznati Grad Heroj. Sada su mi jasne priče mojih roditelja. No, zapamite: „Oprostiti, ali nikada zaboraviti!“

                                                                                                               Karla Kolić, 8.c

Što je za mene Vukovar?

Vukovar je simbol patnje, stradanja, uništavanja, ali i simbol nade, nadčovječne ljubavi prema domovini i pobjede. Ove sam godine imala priliku prošetati ulicama herojskog grada Vukovara i posjetiti mjesta koja su, poput postaja križnog puta, obilježila ovaj grad i njegovu povijest, zavila ga u tugu i bol, ali i obasjala tračkom nade slobodne i sretne budućnosti.
Najviše me se dojmila Bolnica. Ona je trebala biti sigurnost  i utočište svima koji su se u njoj našli- djeci, majkama, vojnicima, a postala je mjesto gdje su mnogi odvedeni u smrt. Na zidovima su zabilježena imena nezaboravljenih Vukovaraca. Danas je to mjesto koje zrači uspomenama. Kada se Vukovar našao u bezizlaznoj situaciji, stanovnici su počeli bježati kako bi spasili sebe i svoju djecu. Taj  poznati put kojim su bježali naziva se „kukuruzni put spasa“. Oni koji nisu uspjeli pobjeći, završili bi na Ovčari, u masovnoj grobnici, mjestu gdje je mnogim nevinim ljudima nasilnim putem oduzet život. Osjetila sam veliku tugu i bijes kada sam čula da su se prema ljudima odnosili kao da su životinje. Broj žrtava je neopisivo velik. Na to podsjećaju bijeli križevi  na groblju, a patnja i bol koju su proživjeli zaslužuje tišinu i poštovanje. Rastužila me pomisao kako je ovdje među žrtvama  i djetešce od šest mjeseci koje ničim nije skrivilo svoju tužnu sudbinu. Simbol svih žrtava, mjesto spokoja i molitve je Križ na ušću Vuke u Dunav.
Pravi simbol razaranja, ali i izdržljivosti grada Vukovara je Vodotoranj. Građevina koja je najviše stradala u Domovinskom ratu. On je pravi simbol da koliko god te netko uništava izvana, možeš ostati jak iznutra i proživjeti sve boli koje ti se nanose.

                                                                                                                        Maja Golovrški 8.c

Što je za mene Vukovar?

Prošli mjesec išla sam na dvodnevni izlet u Vukovar. Nikad mi nije bilo jasno zašto se taj grad toliko spominje. No, ti upitnici iznad glave pomalo su se razbistrili nakon posjeta.
Prvi dan posjetili smo Muzej Vučedolske kulture. Tamo je bilo puno eksponata, a to je ujedno dokaz da se na tim prostorima još davno živjelo. Pregledali smo i Gradski muzej Vukovara. Zatim je uslijedilo događaj koji me najviše dirnuo – posjet bolnici. Nisam mogla ni zamislti da se tako nešto događalo u bliskoj povijesti. U jednom hodniku bolnice nalaze se pločice na kojima su po datumima ispisani svi događaji koji su proživljeni u Domovinskom ratu. Npr., datumi bombardiranja, broj poginulih i ozlijeđenih. Bila sam na rubu suza, ali sam ih uspjela sakriti. Puno lutaka ležalo je na krevetima, a to je značilo da je puno ranjenih ljudi svakodnevno dolazilo u bolnicu. Vidjela sam inkubatore u koje su stavljali djecu koja su se4 prerano rodila. Posvuda je vladala tuga. Glas koji je u jednoj prostoriji  nabrajao imena poginulih samo je još više ledio krv u mojim žilama. Ne mogu zamisliti da je netko to ljudima radio. Pa zar čovjek mora biti takav!? Takvi zločini i to jako blizu…Na zgradi se još vide ostatci od bombe koja je pala na bolnicu. Barem bi bolnica trebala biti zaštićeno mjesto od takvih zločina!
Posjetili smo i Centralno groblje. Nepregledno mnoštvo bijelih križeva, tuga i žalost nadvile su se nad cijelim grobljem. Toliko mladih u grobnicama… Pogotovo me rastužio križ koji je predstavljao najmlađu žrtvu – bebu staru šest mjeseci. Razmišljam kako velika može biti ljudska bezosjećajnost da ubije to malo nevino dijete.  Posjetili smo i Ovčaru.  O tome sam čula puno priča, ali da nešto može biti takvo u stvarnosti…zar je moguće? Krunice obješene na križ , uništeni životi, obitelji zavijene u crno, budili su u meni razne osjećaje, pa čak i ljutnju. Nastojala sam to prikriti, ali knedla u grlu mi je bila sve veća. Posjetili smo i Vodotoranj.  On je svim ljudima poznat simbol obrane Vukovara. Kad sam ga vidjela, onako oštećenog i jadnog, shvatila sam koliko su strašne i koliku štetu mogu nanijeti bombe. U sebi sam razmišljala: Zar je netko imao tako trulo srce da uništi ovaj divan grad!?

Puno toga mi je postalo jasnije, ali tek sada vidim koliko još pitanja u mojoj glavi ostaje neriješeno. Mnogo toga još ne shvaćam, ali jedno znam: „Zločine možemo oprostiti, ali nikada zaboraviti!“

                                                                                                           Jana Vidović, 8c

Što je za mene Vukovar?

Početkom 10. mjeseca sa školom sam posjetila grad Vukovar. Taj izlet je promijenio moj pogled na svijet.
Prije posjeta Vukovaru, priče o ratu su mi bile dosadne, no u Vukovaru se sve to promijenilo. Predavanja o ratnim zbivanjima sam pažljivo slušala te sam shvatila koliko su ti ljudi bili hrabri, koliko im je srce bilo čisto te kako su žrtvovali sve što su imali da bi nama život bio lakši. O tim ljudima trebalo bi se svakodnevno pričati, da se njihova hrabrost nikada ne zaboravi. Najviše me pogodio obilazak bolnice te film u kojem se prikazuje kako su ljudi stradavali, meni je to bilo strašno gledati, a ne znam kako su oni to preživljavali. Kada smo bili u jednoj sobi okruženoj ogledalima, u kojoj je vladao potpuni mrak, a jedna  svijeća gori u sredini i glas izgovara imena poginulih, u meni se nešto slomilo, suze su same krenule. Takvo nešto se ne smije ponoviti!
Za mene je grad Vukovar grad heroja, grad velike ljubavi  i iznimne hrabrosti.

                                                                      Nikolina Knežević, 8.c

Grad Heroj

Vukovar je grad smješten u istočnoj Hrvatskoj. Slovi  kao grad heroj.  Sada ću vam ispričati svoj stav i dojam o gradu.
O Domovinskom ratu sam znala tek pokoju činjenicu i niti jedna od njih me nije dirala da bih mogla zaplakati. Saznavši mnogo činjenica pri posjetu Vukovaru sa školom, moj stav se promijenio.  Shvatila sam pak da se nalazim u zemlji  koju su ljudska hrabrost  i vjera obranila od napada protivnika.  Posjet muzejima izazvalo je u meni divljenje prema poginulima. Zajednička molitva, za koju kažu da je najvažnija, ujedinila nas je te donijela radost na naša lica. Bog je pravedan, samo što nekad tu pravednost treba čekati.  U ovom ratu pobjednica je pravednost. Odlazak u bolnicu za mene je bio potresan doživljaj. Dio koji me najviše dirnuo, bio je prolazak kroz prostoriju obloženu ogledalima.  U sredini se nalazio mali stol na kojemu je stajao lampion i obasjavao sobu crvenim sjajem. Glas je čitao imena svih koji su smrtno stradali. Odlazak iz bolnice u meni je izazvao mir.  Groblje koje smo posjetili u meni je probudilo ponos. Tamo sub ile žrtve koje su svoj život dale da bih ja bila danas sigurna.  Svojim životom  oni su iskazali vjernost prema domovini i pokazali ogromnu ljubav koju su osjećali te potakli mene na razmišljanje.

Zaključila sam da u ovom trenutku svoga života najviše što mogu dati svojoj domovini je marljivost u radu, poslušnost roditeljima i profe4sorima, a vedro i nasmiješeno lice svojim prijateljima.

                                                                                    Petra Oršulić, 8.c

Za mene Vukovar nije samo grad,za mene je Vukovar sve oko mene.
Vukovar je sloboda,ponos,sve što mi dopušta da se krećem bez straha od neprijatelja.
Za mene je Vukovar hrabrost, ona koju samo naš narod ima.
Za mene su Vukovar himna i grb,simbol najveće boli,ali i novih generacija.
Za mene je Vukovar uplakan glas majke koja je izgubila svog jedinog sina.
Za mene je Vukovar dijete koje je ostalo bez oca i majke.
Za mene je Vukovar sestra koja je ostala bez brata.
Za mene je Vukovar svaka suza naših starih dok prepričavaju nemile događaje.
Za mene su Vukovar naši djedovi koji su život ostavili na hrvatskom tlu.
Za mene su Vukovar svi ljudi pokopani na Memorijalnom groblju i drugdje.
Za mene su Vukovar svi ljudi ubijeni na Ovčari.
Za mene su Vukovar i svi ljudi koji nikada nisu pronađeni.
Za mene je Vukovar svaka kap krvi, svaki udarac i pad.
Za mene je Vukovar beskonačna ljubav i odanost domovini.
Za mene je Vukovar sve...
Samo ne jedan običan grad.

                                                              Jovana Vindžanović, 8.d

Za web pripremila: Novinarska skupina

Voditeljica: Sanela Jurić, prof.

Foto: Vedran Šperanda, mag. knjižničarstva