Osnovna škola "Mato Lovrak" Nova Gradiška

Uz godišnjicu pada ovog hrvatskog poginulog i uzdignutog grada heroja Domovinskog rata u našoj je školi 14. studenog 2012. godine održana tribina za djelatnike škole i učenike 8. razreda. Tribinu je organizirala i vodila profesorica povijesti i geografije Marina Ćalušić. Gosti  tribine bili su naši sugrađani, branitelji  Domovinskog rata, gospodin Zvonko Gelemanović (branitelj na području Vukovara u 1. gardijskoj brigadi Tigrovima) i gospodin Arsen Granda (branitelj novogradiške 121. brigade Hrvatske vojske).

Susret je započeo projekcijom spota Priča o gradu , inspiriran tekstom poznatog Vukovarca Siniše Glavaševića.

Učenik 8.d razreda Matej Štefanac, izlažući pomoću PowerPoint prezentacije, govorio je o početku i tijeku borbe za Vukovar, kao i mnogobrojnim posljedicama na tom području – materijalnoj šteti, ali i golemim ljudskim gubitcima.

Učenici su imali priliku razgovarati s gostima i postavljati im pitanja vezana uz početke ratovanja, osobna iskustva i gubitke.

Susret je završio dirljivo. U pričama naših gostiju naši su učenici prepoznali svoje očeve, djedove, susjede. Hvala gostima što su našim učenicima pokazali da je ono što danas uče iz udžbenika nekada bila surova i okrutna stvarnost i da zajednički trebamo učiniti sve – da se ne zaboravi!

Tekst: Natalija Golovrški, novinarska grupa
Fotografije: Vedran Šperanda, knjižničar

Nakon tribine posvećene Vukovaru učenica 8.c razreda Melina Oršulić zapisala je u svoju školsku bilježnicu:

Vukovar - grad heroj

Za nekoga stranca Vukovar je samo mali grad, jedan od mnogih, ali za Hrvate on je bio i ostat će grad heroj.

Pokušali su nas uništiti. Pokušali su nam oduzeti ono najdragocjenije-DOMOVINU. Milijuni hrvatskih obitelji ostalo je bez krova nad glavom, bez svojih najmilijih. Govorili su kako će biti dovoljna 3 dana da nas unište, no naši branitelji se nisu predavali 3 mjeseca. Puna 3 mjeseca hrabro su se borili protiv neprijatelja, hrabro su koračali već uništenom i spaljenom zemljom , i nisu se predavali. Sanjali su o slobodi i o neovisnosti Hrvatske i svakim danom imali sve veću želju da se njihovi snovi ostvare. Nešto im je davalo snage da krenu dalje i ne odustaju. Bila je to čvrsta vjera da će jednom koračati slobodnom i neovisnom zemljom, zemljom za koju su se borili. 18.11.1991. ugasila se i posljednja nada. Milijuni mrtvih tijela ležalo je bespomoćno na hladnoj i spaljenoj zemlji. Zatočeni , mučeni, silovani i ubijani. Vukovar - mali grad  s velikim ranama.

Danas nakon 21 godinu Vukovar i dalje stoji ponosno. Na Vodotornju se hrvatska zastava vije , a sve ono što je nekada bilo uništeno, sada je obnovljeno. Ulice su čiste ,kuće popravljene, izgrađene, samo groblja su prepuna. Hvala svima koji su dali svoje živote za moju domovinu! NIKAD NEĆEMO ZABORAVITI VUKOVAR 91!

                                                                                                          Melina Oršulić  8.c