preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Mato Lovrak" Nova Gradiška

Login
Osobna karta škole

Sandučić povjerenja

Društvene mreže


Školska knjižnica

Radovi mladih novinara

UDŽBENICI

RED BUTTON

Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

CARNet
Glazbeni odjel

Ja i sva moja lica

Školska prehrana

Nove rubrike

Logo naše škole

Korisno

Priloženi dokumenti:
opcinaGrad.ppsx

Skole.hr
Brojač posjeta
Ispis statistike od 22. 1. 2010.

Ukupno: 942367
Ovaj mjesec: 3308
Danas: 40
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
ODGOJILA JE U VJERI MNOGE NARAŠTAJE
Autor: Irena Barić, Natalija Golovrški, 5. 1. 2013.

Kraj prošle školske godine bio je početak njezinih umirovljeničkih dana. Svi – djeca, učitelji i roditelji znali su je kao časnu sestru Berhmanu ili, kako smo je od milja zvali, Časnu.


Njezino je ime Manda Dominković. Rođena je 5.siječnja 1947. Godine u Vidovicama, u Republici Bosni i Hercegovini. Osnovnu je školu pohađala u Vidovicama i Orašju. Prva dva razreda gimnazije polazila je u Vinkovcima, a u trećem je razredu odabrala svoj životni put i poziv – postati časna sestra posvećena Bogu, Crkvi i ljudima.  Odlazi u sjemenište u Zagreb. Članica  je reda časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove čija je uloga obrazovati i odgajati u vjeri mlade naraštaje. S tim je ciljem završila Katehetski fakultet u Zagrebu.

Do 1992.godine radi kao vjeroučiteljica u župama diljem Hrvatske, a od tada predaje vjeronauk u školama u Starom Petrovom Selu, Lipovljanima i Vrsaru.

Od 2002.godine drag je član našeg kolektiva i vjeroučitelj našoj djeci. Naučila ih je prvim molitvama, s puno ih je žara pripremala za sakramente. Sudjelovala je s djecom na mnogim školskim priredbama. Kaže da će joj djeca i rad s učenicima nedostajati. Nedostajat će joj i ulice našega grada na kojima je sretala svoje bivše učenike i razgovarala s njima. Nedostajat će joj i naša zbornica i zajednički izleti na kojima je, kako sama kaže, bila sretna  jer se družila s ljudima s kojima se osjećala dobro. Za nas, svoje kolege iz zbornice, uvijek je imala razumijevanja. Poštovala je i prihvaćala stavove svakoga od nas, bez obzira što su se ti stavovi ponekad razlikovali od njezinih vlastitih. Voljela se i našaliti, pa i prihvatiti šalu „na svoj račun“.

Sada naša časna službuje na Olibu, otočiću na kojem živi vrlo malo ljudi ( i ima samo dvoje djece). Tamošnje se stanovništvo raselilo po svijetu i kući se vraća samo na odmor i za blagdane. Radit će u župi, ponovno se vratiti sviranju u crkvi, što je posebno raduje.

Nadamo se da njezina veza s našim gradom neće prestati, da  će mu se ponekad vraćati i da ćemo je još puno puta sresti i pozdraviti na njegovim ulicama.

Neka joj život bude dug, ispunjen zdravljem i mirom!

Irena Barić i Natalija Golovrški





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju