Osnovna škola "Mato Lovrak" Nova Gradiška

U mjesecu listopadu, već tradicionalno, obilježavamo Dane kruha. Inspirirani tom tematikom učenici 5. razreda, pod mentorstvom nastavnice Sanele Jurić, jedan školski sat posvetili su pisanju literarnih ostvaraja o kruhu.                                                          

   Bakina priča o kruhu

U obližnjem selu Davoru imam baku Mariju koja mi je pričala kako je ona sa svojom mamom pekla kruh. Voljela sam ju slušati.

Toliko bih se uživjela u bakinu priču o kruhu da sam zamišljala kako ga upravo jedem i osjetim njegov slatki okus. Ona i njezina mama, moja prabaka, skoro svaki dan, čim bi se probudile, izmijesile bi tijesto i stavile ga peći. Ostatak obitelji probudio bi tada miris koji je dopirao iz kuhinje. Ujutro, za doručak, svatko bi dobio komad, a što ostane, podijelili bi za ručak. „Ljudi danas rijetko peku kruh u peći“, pričala je. Nemaju vremena za pečenje, imaju pekarne u kojima mogu birati što žele. Kruh je jako poskupio“, govorila je baka. „U mojoj ulici je pekarna u koju svako jutro odlazim kupiti kruh ne razmišljajući koliko je truda u njega uloženo“, dodam. „Voljela bih se vratiti u prošlost i koji put iskoristiti vrijeme na njegovo pečenje“, sjetno se prisjećala baka svoje mladosti. Ja sam samo klimala glavom razmišljajući o krušnoj peći i svježe pečenom kruhu na stolu.

Doista me kruh i dočekao. Baka se sutradan rano probudila i ispunila moju želju. Bila sam joj zahvalna.

                                                                                                                                                                      Filipa Banovčić, 5.c

 Na stolu (bakin) kruh

Ja obožavam bakin kruh, kao i moja mama. Kad moja mama pomiriši taj kruh, vrati se u mladost i prisjeti svoje mame.

Jednog nedjeljnog jutra baka i mama pričale su mi priče iz njihova djetinjstva. Moja mama je često bila u Rešetarima kod svoje bake, moje prabake Mice. Uvijek, kad bi došli moja mama, ujak i teta, na stolu bi ih dočekao svjež, domaći kruh. Moja mama tad ne bi mogla odoljeti pa bi na taj mekani kruh s hrskavom koricom namazala masti i to u slast pojela. Baka Mica bi joj tada napravila bijelu kavu, da joj grlo ne bude suho. Kaže mi mama da kod bake Mice pećnica nikad nije prazna, uvijek se nešto peče. Mislim da je to nasljedno jer tako je i kod moje bake. Pite, orahnjače, štrudle i kruh uvijek nas čekaju na stolu! Moja mama zna, također, isprobati neki od bakinih recepata.

Moja prabaka više nije s nama ali, kad god osjetimo miris domaćeg kruha, sa suzom u oku, svi je se rado sjetimo.

 Maja Golovrški, 5. c

 Slasni mirisi kruha

Na obiteljskom ručku blagovali smo razna jela i jeli  kruh kojeg su pripremile vrijedne ruke moje bake. Kruh je bio toliko ukusan i mirisan da sam odlučio istražiti kako to moja baka peče kruh.

Došao sam kod bake i započeo razgovor o kruhu i krušnim proizvodima. Baka mi je, smiješeći se, rekla:“Kruh je mekan i ukusan jer ga ja još nikad nisam kupila u trgovini, već ga svakodnevno pečem. Rekao sam baki kako i ja želim sudjelovati s njom u pečenju kruha. Mog prvog kruha u životu! Baka je pristala.

Sutradan, čim sam došao iz škole, otišao sam kod bake. Kad sam ušao u kuhinju, sve je bilo spremno za izradu bakinog i mog kruha. Baka me stalno požurivala govoreći kako kruh mora biti gotov do ručka. Pažljivo sam ju promatrao dok je sastojke užurbano stavljala u posudu. Dodavao sam joj sastojke, a moja je baka, kao vrsna kuharica, s ljubavlju, mijesila tijesto. Dala mi je i nekoliko savjeta bez kojih kruh ne bi bio savršen. Nakon nekog vremena stavili smo kruh u pećnicu i molili se da uspije. Onako rumen i topao, rastao je u pećnici i postajao sve okrugliji. Kad je baka rekla da je kruh ispečen, ponosno sam ga izvadio iz pećnice i stavio na sredinu kuhinjskog stola.

Dok smo ručali, mama je pažljivo rezala kruh iz kojega je lagano počela izlaziti para jer je još bio topao.Uživao sam u svakom zalogaju osjećajući u ustima pucketanje slasne hrskave korice. „Za nastanak ukusnog kruha potrebno je uložiti puno ljubavi i strpljenja“, dodala je baka promatrajući kako jedem kruh. Pogledao sam je zahvalno.

Nakon ručka odlučio sam – vikendima ću ići kod bake i  pomagati joj u pravljenju omiljenih proizvoda od kruha. Znam da ću tako pomoći svojoj staroj vrijednoj baki, a nezaboravno iskustvo koje ću steći, ostat će mi zauvijek u lijepom sjećanju.

Karlo Džebić, 5. d