Osnovna škola "Mato Lovrak" Nova Gradiška

Kako nam se Dan škole bliži, odlučila sam porazgovarati s glavnim organizatorom  i idejnim pokretačem ovogodišnjeg školskog projekta „Volim Hrvatsku“ . Evo što je ravnatelj Mirko Golovrški rekao o pripremama za Dan škole…

Nastavnici i učenici ulažu veliki trud da priredba bude zabavnog, natjecateljskog, ali i poučnog karaktera. Učenici su oduševljeni pripremama i ovogodišnjim programom, koji je, prema njihovim riječima, u završnoj fazi. Podsjetimo, Dan škole obilježava se 14. ožujka 2014. u Domu kulture s početkom u 17 sati.

1. Kako ste došli na ideju da bi ovakva tema/projekt  „Volim Hrvatsku“ mogla biti dobro prihvaćena od učenika?

Meni se osobno emisija svidjela, jer je vrlo zabavna, poučna, „nabrijana“ do samoga kraja. Uvjeren sam da će se svidjeti svim uzrastima.

2. S obzirom da su pripreme za Dan škole u završnoj fazi, kakvi su Vaši dojmovi? Kako učenici/natjecatelji reagiraju?

Imali smo do sada četiri  izlučna prednatjecanja i jedno pokusno s finalistima.  To je vrlo složena priredba, ali je i jako zanimljiva.

3. Kako se učenici pripremaju?

Najprije smo tražili od razrednika da nam daju imena dvoje kandidata. Osim znanja moraju imati i određenu dozu „otkačenosti“. Nakon toga smo tražili najinformiranije i najotkačenije, što smo i dobili. Odabrani su dobili „skripte“ iz kojih su morali naučiti mnogo toga o Hrvatskoj. No, bit će i pitanja kojih u skriptama nema. Ovaj tjedan ćemo malo uvježbavati nastup.

Nastavnici Ivica Đikić i Dragan Starivlah uvježbavali su glazbene točke, Željka Trlin i Đurđa Grgić pripremile su dramske točke,  a puno njih sudjelovalo je u pripremi informatičke podloge za priredbu. Najviše knjižničar Vedran Šperanda. Čak se i redateljica , Zdenka Španić-Kekez,  morala posebno pripremati.

4. Što Vam je, pri organizaciji programa, najviše zadavalo problema?

Zapanjilo me neznanje o Hrvatskoj, ali odabrani su oni koji su ipak nešto znali. Drugo je sve išlo dosta dobro!

5. Budući da je emisija „Volim Hrvatsku“ natjecateljskog karaktera, kako su natjecatelji podijeljeni?  Tko su suprotstavljene strane?

Natječu se engleska protiv njemačke smjene. „Englezi“ su dogovorili da će biti plavi, a „Nijemci“ bijeli. Tako bi trebala biti „obojana“ i publika!

6. Koji razredi će sudjelovati u programu?

U svakoj ekipi ima predstavnik 5., 6. 7. i 8. razreda. Kapetani su osmaši! Ali, u programu sudjeluju i niži razredi, u dramskim prilozima.

7. U priredbama ovakvog tipa znanje je presudno. Možete li nam otkriti područja koja će se propitivati?

Igre slijede istim slijedom kao  na TV-u. Dakle, prvo je povijest filma i televizije, pa nepoznata hrvatska riječ, zatim igra zvana pantomima, kada se pogađaju imena poznatih Hrvatica i Hrvata, te igra u kojoj se najviše poznaje Hrvatska, koju mi zovemo „telefonski poziv“, budući ne možemo izraditi eksplozivnu kutiju.

Još slijede „Poredaj po redu“ i povijest hrvatskog sporta. Između tih točaka je poznavanje hrvatske glazbe – pet  poznatih melodija i njihovi izvođači. Na samom kraju je poznavanje statističkih podataka o Hrvatskoj. Vrlo zahtjevno, ali bi trebalo biti  efektno.

8. Osim znanja, natjecateljima će trebati i puno sreće. To je ono čemu se djeca najviše nadaju, ali i vesele. Je li glavni rekvizit spreman za uporabu?

Kolo sreće je u uporabi od prvog prednatjecanja i odlično funkcionira. Daje cijelom programu posebnu draž jer do zadnjeg okreta sve je neizvjesno.

9. Planirate li za Dan škole organizirati još neke odgojno-obrazovne sadržaje? Tko će u njima moći sudjelovati?

Osim ovog programa predviđeno je finale u odbojci te revijalni susret radnika i učenika škole. Dakako, bit će postavljena i izložba učeničkih radova te svečani domjenak na koje uvijek pozivamo goste i naše bivše radnike.

10. I za kraj, što biste poručili natjecateljima i onima koji sudjeluju u ovom velikom i zahtjevnom projektu?

Ovo je dobra prilika da se dobro zabavimo, ali i da pokažemo kako se program može organizirati i drugačije od poznatih stereotipa kakve obično budu svečane akademije.

Ovim programom pojašnjavamo zašto iz ove škole izlaze đaci s „trajnim posljedicama“, na što smo zapravo ponosni!

Tekst: Sanela Jurić, prof.