preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Mato Lovrak" Nova Gradiška

Login
Osobna karta škole

Sandučić povjerenja

Društvene mreže


Školska knjižnica

Radovi mladih novinara

UDŽBENICI

RED BUTTON

Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

CARNet
Glazbeni odjel

Ja i sva moja lica

Školska prehrana

Nove rubrike

Logo naše škole

Korisno

Priloženi dokumenti:
opcinaGrad.ppsx

Skole.hr
Brojač posjeta
Ispis statistike od 22. 1. 2010.

Ukupno: 942386
Ovaj mjesec: 3327
Danas: 59
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
PUTOVANJE DUGO OSAM GODINA
Autor: Natalija Golovrški, 3. 6. 2010.

Sjećam se prvog dana škole. Noć prije nisam spavala od prevelikog uzbuđenja. Sjećam se i nekih malih sitnica. Torba je bila crvena, a knjige su posebno mirisale.

Kad nas je učiteljica uvela u razred, od uzbuđenja nisam mogla progovoriti. Ispod oka sam gledala djecu u drugim klupama. Malo sam njih poznavala. Drugi dan je već bilo puno lakše.

Godina za godinom je prolazila nekako prebrzo. Onda je došao peti razred. Prevelika promjena za mee i tužna. Premještena sam u drugu smjenu. Ostavila sam skoro sve prijatelje u  engleskoj smjeni. Trebali smo trajati osam godina, a na pola puta su nas prekinuli. Opet početak, a nisam baš imala volje za to. Bilo mi je žao što nisam u istom razredu, ali sam saku priliku koristila da vidim stare prijatelje.


Trebalo mi je dugo vremena da sve prihvatim. S vremenom sam upoznala nove prijatelje. U početku nikada nismo bili složan razred, a sad, kad nam se bliži kraj, osjećam da sam ovaj razred zavoljela i žao mi je što se rastajemo. Rado ću se sjećati naših malih razgovora, prvih ljubavi, bježanja sa sata (što baš nije za pohvalu), iščekivanje rezultata testova. Bio je to jedan period za kojim ću žaliti, sa sjetom se sjećati naših dana. Isto tako, pomalo osjećam strah što će biti dalje. Nova škola, novi prijatelji. Kako god bude nekako ću se snaći. Uvijek ću se moći povjeriti mojim pravim prijateljima, prijateljima iz osnovne škole.

                                                                                                                      Helena Grgić, 8.b


HIMNA 8.b

 

SVAKI DAN SANJAMO

UVIJEK ISTI SAN:

BJEŽIMO IZ ŠKOLE,OSIM ŠTREBERA

JER ONI JE VOLE.

U ŠKOLI SMO PATILI I VRIJEME TRATILI.

NISMO NIŠTA UČILI,

GLUPOSTI SMO PRAVILI I

ODGODU TESTA SLAVILI.

I NAKON DUGO VREMENA

TRAJAT ĆE SJEĆANJA

NA MOJ 8.b I SVE PRIJATELJE.


SJETIT ĆU SE…

 

SAD KAD SE RASTAJEMO

SVEGA SE SJEĆAMO.

SJEĆANJA NAVIRU

HOĆE LI DOĆI KRAJ OVOM NEMIRU?

 

SJETIT ĆU SE SVOJE ZADNJE KLUPE

I ONE PLOČE GLUPE.

SATA NA KOJI SAM STALNO GLEDAO

I ZVONO ZA KRAJ ŽELJNO IŠČEKIVAO.

 

SJETIT ĆU SE PAPIRIĆA IŠARANIH

I SVIH ONIH BILJEŽNICA PODERANIH.

SJETIT ĆU SE NAS SVIH

OSMAŠA ZBUNJENIH.

 

 

ZVONIMIR JOSIPOVIĆ, 8.b





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju